RSS

U koži pisca: Zoran Janjanin

20 pro.

„Još jedan manji incident dogodio im se na raskrižju s Riječkom ulicom gdje su zbog skretanja morali usporiti. Mršav, neobrijan muškarac skočio im je na prednju haubu. Tajnik je izvadio revolver i spustio staklo.

– Molim vas! – plačljivo je vikao muškarac, jedva održavajući ravnotežu. – Dajte nam malo kruha!… Samo to tražimo, zaboga!… Mi smo samo gladni ljudi! Kruha, gospodine!…

Pucanj ga je ušutkao.

Ovako izgleda kada svećenici u bliskoj budućnosti ubijaju gladne. Riječ je o priči Parkur za jahače apokalipse, karlovačkog pisca Zorana Janjanina. Do sada je napisao stotinu priča i izdao tri knjige. Na sva pitanja koja biste inače postavili jednom piscu, Zoran je dao odgovore u našem razgovoru.

2013-01-05 11.14.20

Iz zbirke Zašto očajavati nagrađene su dvije priče

„Moje knjige teško je strpati u ladicu“

Iako Zorana često predstavljaju kao alternativnog pisca, takvu kategorizaciju izbjegava jer smatra da u Hrvatskoj ne postoji alternativna publika. „Pravo je pitanje ima li uopće mainstream publike, s obzirom da većina ne čita ništa“, ističe Zoran. Za svoje knjige (Hazmat, Zašto očajavati i Crno na crno) kaže kako ih je teško strpati u pojedine ladice. Međutim, dobru prođu baš takvih knjiga objašnjava time što su utješne i čitateljima poznate. „Moje su knjige nastale kao reakcija na frustraciju, na sve ono što je oko nas. Ako silovanu ženu prikažem kao goru od počinitelja, to će imati težu prođu.“ Napravivši odmak od pukog projiciranja stvarnosti, Zoran stavlja naglasak na situacije kojima smo okruženi, a od kojih često bježimo.

2013-01-05 12.07.09

Zoran Janjanin većinu svojih priča smješta u rodni Karlovac

Teško do izdavača

Ozbiljnim pisanjem Zoran se počeo baviti u četvrtom razredu srednje škole. Tada je prvi put i objavljivan. Za sebe kaže da i nije najbolji primjer kako doći do izdavača. „Moje su knjige objavljene zbog moje upornosti, jer sam slao sve svugdje dok me nisu objavili.“ Na pitanje kako objaviti knjigu, Zoran odgovara: „Moraš nekoga poznavati.“ Da je situacija zaista teška, uvjerio se više od nekoliko puta kada mu izdavači nisu ni odgovorili na njegove upite. Od pisanja može živjeti za sebe, ali ništa više od toga.

2013-01-05 11.13.22

Zbirka se sastoji od osam priča

„Patnja drugih ne može me opuštati“

Proces stvaranja jedne priče ili knjige može poprimiti sve varijante, kaže Zoran. Ponekad priču napiše u samo dva dana, a ako ima ideju koja nije dobro razrađena, tri stranice mogu se otegnuti i na tjedan dana. Pisanje ga ne opušta. „Tko god kaže da ga pisanje opušta, ili laže ili ga nije briga o tome što piše.“ Ističe kako mu se ne događa da je sretan nakon što je napisao neki teški tekst, jer se poistovjećuje s likovima u teškim psihičkim stanjima. Često zamišlja sebe u njihovim situacijama, a „to te može opustiti samo ako si psihopat.“

2013-01-05 11.13.36

Radna verzija njegove najnovije knjige Crno na crno

Domaća književna scena

Problem domaće scene jest što su većina pisaca novinari ili profesori, smatra Zoran. Knjige se nerijetko objavljuju isključivo zbog imena autora. „Često pišu ne zato jer imaju što reći, nego misle da imaju.“ Na poteškoće nailazi jer nije školovani pisac, no ističe kako „po toj logici Tarantino ili Woody Allen ne bi snimili niti jedan film.“ Drugi problem predstavljaju izdavači koji nisu zainteresirani za nova imena, nego igraju na sigurno. Zoran se prisjetio situacije u kojoj je zajedno s nekoliko autora trebao objaviti knjigu, no izdavač je pobjegao s novcem.

 
6 komentara

Objavio dana 20/12/2012 u Uncategorized

 

6 odgovora na “U koži pisca: Zoran Janjanin

  1. Antonija Petković

    06/01/2013 at 3:20 pm

    Zakon ti je post. Moram priznati kako nisam čula za Zorana Janjinina, ali me tvoj post ponukao da ga potražim u knjižnici. 🙂 Slažem se s njime kako je vrlo teško, gotovo nemoguće objaviti knjigu u Hrvatskoj. Htjeti biti pisac u Hrvatskoj graniči s ludilom. Rijetki i manje od toga uspiju, a ostali se nadaju ili su prisiljeni sami platiti izdavanje ili pak objavljuju na netu.

    Neke izdavačke kuće u Hrvatskoj su počele imati natječaje kako bi otkrile nove pisce, ali nisam primjetila ikakve pozitivne promjene. Čak je godinama bio i natječaj SC-a da se objavi najbolji rukopis osobe koja nikada nije bila objavljena koja je mlađa od 25 ili 30. Nažalost, toga više nema zbog manjka sredstava no par mladih pisaca je bilo objavljeno. U tom sektoru su potrebne radikalne promjene što se neće dogoditi s obzirom da je ukidanje nulte stope poreza veliki udarac hrvatskom izdavaštvu.

    Jel možda razjasnio pisac što misli pod izrazom ‘školovani pisac’?

     
  2. ddariaa

    06/01/2013 at 5:48 pm

    Zoran napominje da nije školovani pisac, što znači da nema akademsko obrazovanje za književnika. Velik broj pisaca u Hrvatskoj završili su pojedine akademije i sl., što dakako ne jamči da su dobri pisci. Diploma sama po sebi ne može osigurati talent, a često se događa da su “školovani pisci” u povoljnijoj poziciji zbog svog obrazovanja. Zato kaže da prema toj logici Tarantino i W. Allen nikada ne bi snimili niti jedan film, jer nisu obrazovani redatelji. Što se tiče Zoranovih knjiga, preporučam. Mislim da će ti se svidjeti.

     
  3. ivana postružin

    07/01/2013 at 1:58 am

    Njegovo pisanje, bar ono što si napisala u uvodu ;), i način razmišljanja pomalo “baca” na doba realističkih djela, tako da bi se i meni njegov rad sigurno svidio. Što se samog posta tiče, mislim da si možda mrvicu prerano stavila kraj, ja bih još toga pročitala.. Ali zato ti je uvod jaaako intrigantan. 😀

     
  4. matejapotrosko

    07/01/2013 at 10:46 am

    Zanimljivo, nikad čula za njega kao ni Antonija, ali mogla bih ga potražiti pa rasuditi sama. Često čitam knjige, a nemam pojma o piscima što je zapravo jako loše jer da malo pročitam nešto knjiga bi mi bila u sasvim drugom svjetlu..

     
  5. Marija Pastuović

    07/01/2013 at 5:18 pm

    Također dosad nisam čula i znam da zvuči kao klišej, ali čini mi se da vrijedi podići knjigu i pročitati, ako zbog ničeg drugog, zbog zanimljivog stava ovog čovjeka. Posebno mi se svidio tvoj mali podnaslov: ”„Moje knjige teško je strpati u ladicu“, odličan je, jednostavno… U nastavku piše da su knjige nastale kao reakcija na frustracije, zbog svega što se događa, pa je vrlo vjerojatno da će se većina nas pronaći u njima…

    Knjiga koja sam pročitala nedavno, a koja je također reakcija na situaciju oko nas http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-13692-mentalni-komunist, preporučam svima da pročitaju, bez obzira što mislili o bivšem predsjedniku.

     
  6. radicpetra

    08/01/2013 at 11:23 pm

    Nikad čula za piscas, ali ulomak iz uvoda čini se više nego zanimljiv.
    Slažem se da je problem kod nas što se knjige većinom tiskaju na staroj slavi njihovih autora. Postoje neka imena naše književne scene za koja mi uopće nije jasno zašto su cijennjena, ali ne bih sada o tome. Bilo bi dobro kad bi se više poticali mladi pisci i kad bi se više novca izdvajalo za izdavaštvo.

     

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

 

Neka Strana Priče

This WordPress.com site is the cat’s pajamas

Piskaranje i piskaralaško prigovaranje.

Blog u službi konvergencije medija.

%d blogeri kao ovaj: