Svoj posljednji post odlučila sam posvetiti iznimnoj osobi, dragoj prijateljici i uspješnoj studentici povijesti – Kristini F. Iza iznimnih ljudi stoje iznimne priče, a svoju priču o odrastanju u dječjem domu, Kristina je odlučila podijeliti s nama.
„Smještanje u dom bilo je najbolje rješenje“
U dobi od deset godina Kristina i njen mlađi brat smješteni su u Dom za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu. Njen stariji brat u to je vrijeme već živio u domu. Prema Kristininim riječima, jedini izlaz iz teške životne situacije bio je odlazak u dječji dom. „Razlog zbog čega smo počeli živjeti u domu su neadekvatni uvjeti u kojima nismo mogli niti živjeti niti smo imali mogućnosti da dalje nastavimo ići u školu.“
Kristina je izvrsna studentica povijesti
Nova velika obitelj
Dolazak u dom za Kristinu je bio velika promjena. „Puno djece, novih ljudi, sve je bilo neobično i previše se promjena u tome trenu dogodilo, da je ustvari bilo teško sve to povezati i prihvatiti“, kaže Kristina. U trenutku kad je došla, u domu je živjelo stotinjak djece. U novoj okolini i djeca i odgajatelji pridonijeli su stvaranju tople atmosfere u kojoj se Kristina osjećala dobrodošlo. „Kada si dijete kao šta sam bila ja, mala i jednostavno nesvjesna svega što se desilo, sve se činilo simpatično i zabavno.“
Veliki trud odgajatelja
Dobra organizacija u domu potrebna je kako bi se odgajatelji kvalitetno mogli brinuti o djeci. Matični odgajatelj koordinira grupom u kojoj se nalazi desetero djece. Odgajatelji pomažu svakom djetetu u školskim obavezama i brinu o njegovim osobnim potrebama. Oni su odgovorni za djecu. „Vjerojatno roditelji malo manje gnjave svoju djecu što se tiče održavanja čistoće i brige oko osobnih stvari, ali sve ono što sam naučila u domu neizmjerno mi je pomoglo u mom samostalnom životu.“ Odgajatelji rade s djecom u razvijanju njihovih međusobnih odnosa, kako bi se osjećali prihvaćenima. „U vrijeme blagdana i nekih specifičnih prilika uvijek se nešto organiziralo i uložilo maksimalan trud kako bi djeca osjećala toplinu blagdana i imala osjećaj zajedništva“, dodaje Kristina. Iako već četiri godine ne živi u domu, Kristina se često druži sa svojim odgajateljima. „Oni se svi i dalje ponašaju kao da sam ja njihovo dijete, znam da se u svemu i nadalje mogu osloniti na njih i da će mi u bilo kojem trenu, ako mi to zatreba, oni pomoći.“
Dom za djecu Vladimir Nazor
„Život u domu otvorio mi je šanse u životu“
Za sva iskustva u domu, Kristina kaže da su vodila nečemu pozitivnom. Odrastanje u domu učinilo ju je samostalnom, odgovornom i uspješnom u onome što radi. „Neke stvari koje sam imala u domu, u svojoj obitelji nikada ne bi imala. Život u domu otvorio mi je veće šanse u životu nego što bi mi se pružile od strane mojih roditelja.“ Prema njenim riječima, u domu je naučila najvažniju životnu lekciju – da neke situacije ne može promijeniti i za njih se kriviti. „Onog trena kad sam to tako posložila u svojoj glavi i prihvatila stvarnost koja mi se desila, odlučila sam uvijek dati najbolje od sebe i pokazati svima da mogu postati uspješna i samostalna djevojka.“
Uspješni rezultati na fakultetu
Vrlo je malo Kristininih prijatelja iz doma nastavilo obrazovanje. Prema Kristininim riječima, većina završava slabije srednjoškolske programe koji nisu dobra podloga za fakultet. „Svi njihovi problemi i traume s kojima su se nosili odražavali su se u njihovom neučenju i slaboj disciplini u školi“, dodaje Kristina. Iako su je u domu često zvali štrebericom, Kristina se odlučila posvetiti učenju. „Moji problemi su mene gurali naprijed, a učenje i knjiga su mi u nekoj mjeri predstavljali određeni bijeg od stvarnosti, jer sam nad time jedino mogla imati potpunu kontrolu, i iskazati se.“
Kristina je nedavno završila edukaciju za instruktoricu aerobica
Samostalan život
Kristina već četiri godine uživa u samostalnom životu. Zbog izvrsnog prosjeka ocjena na studiju i svog statusa, osiguran joj je smještaj u studentskom domu. Financijsku potporu dobiva od Centra za socijalnu skrb, a i spada u prvu generaciju stipendista akcije Korak u život. Dodatan džeparac zarađuje kao instruktorica aerobica. Kristina ističe kako je svaki njen uspjeh djelomično i uspjeh njenih odgajatelja, koji su joj od prvoga dana pružali maksimalnu podršku. „Činili su ono što moji roditelji nisu željeli niti su bili sposobni, i na tome ću im biti zahvalna cijeli život. Otvorile su mi se mnoge šanse, samo sam trebala biti ustrajna, učiti i biti sigurna u samu sebe.“
Mogu ja?! 