RSS

Kako živjeti od košnica

14 pro.

U zimskim mjesecima u svakoj će se kuhinji naći bar jedna teglica meda. Ukusan i ljekovit – ovaj pčelinji proizvod itekako je cijenjen. Za kvalitetan med izdvojit ćete i do sedamdeset kuna. No, jeste li ikada razmišljali da ga sami proizvodite? Ivan Petrunić iz Karlovca sasvim spontano upustio se u proizvodnju meda. Koliko truda i predanosti je potrebno da biste dobili ovaj vrhunski proizvod, otkriva u ovom postu.

DSC01153

Košnice pletare za tradicionalan način proizvodnje

 Od voćaka do pčela 

Prije nešto više od godinu dana, Ivan Petrunić kupio je svoje prve košnice. Dugogodišnje obiteljsko imanje odlučio je upotpuniti pčelama. Ideja o proizvodnji meda bila je sasvim slučajna. „S obzirom da imamo puno voćaka, razmišljao sam kako poboljšati njihov prinos. Pročitao sam da Amerikanci koriste pčele isključivo radi oprašivanja, pa sam i sam odlučio kupiti nekoliko košnica. Kad sam nabavio pčele, prirodno je da me zainteresirala proizvodnja meda.“ Dvadesetčetverogodišnji Ivan danas ima osam košnica u kojima se nalazi oko 10.000 pčela. No, to je tek početak. Veće količine meda Ivan će moći dobiti kroz nekoliko godina.

DSC01149

Skroman početak – Ivan treba još mnogo uložiti u kupnju košnica

Prvi korak – edukacija 

Iako je osnovna saznanja o pčelama stekao ranije, nakon kupnje košnica Ivan se našao pred izazovom. Proizvodnja meda krenula je od knjige. Sate i sate provodio je čitajući stručnu literaturu o pčelarstvu i načinima proizvodnje meda. „Krenuo sam od gradske knjižnice. Tjedno sam čitao po tri knjige i svaki dan pretraživao po internetu. Puno sam naučio i na izložbama koje sam često posjećivao.“ Nedavno se učlanio u Pčelarsko društvo Karlovac, kako bi se povezao s iskusnim pčelarima i završio formalnu edukaciju. Smatra kako su mu znanje i izmjena iskustava potrebni za otvaranje vlastitog obrta.

DSC01165

Košnice nije dobro otvarati ako je temperatura zraka niža od 10-15°C

DSC01166

Drveni okviri s pločama od voska na kojima pčele stvaraju med

„Od košnica se može živjeti“ 

Ivan je do sada u pčele i opremu potrebnu za proizvodnju meda uložio oko 10.000 kuna. Proizveo je manje količine meda i propolisa, čijom kvalitetom je vrlo zadovoljan. Zarade još uvijek nema. „Sve što sam uložio zasada je bez povrata. Ako bude sreće i dobrog vremena, povrat očekujem 2013.“ U idućih deset godina Ivan se planira profesionalno baviti proizvodnjom meda i otvoriti vlastiti obrt. Svjestan je da ga čeka još mnogo posla. „Ako želiš zaradu, možeš ju očekivati tek nakon pet godina. Ja moram još puno uložiti, jer ne isplati se proizvoditi med ako imaš manje od dvjesto košnica. Jednom kad imaš dovoljan broj košnica, u dobroj sezoni možeš dobiti i do 50 kila meda po košnici.“ Ivan napominje kako je uz med i propolis, vrlo cijenjen pčelinji proizvod matična mliječ. Za 150 grama izdvojit ćete čak 1000 kuna.

DSC01184

Pribor za košnice koji stoji oko stotinu eura

„Pčele su zajednice na kojima možemo itekako biti zavidni“ 

Na pitanje zašto bi preporučio bavljenje pčelama, Ivan odgovara: „U početku to je dobar hobi koji vas uči strpljivosti i radu. Ako mu se dovoljno posvetite, postaje profitabilan. Ali na prvo mjesto stavio bih zdravlje.“ Ivan podsjeća kako med dokazano jača imunološki sustav i preventivno djeluje na čitav niz bolesti. Iako je ove jeseni dobio alergijsku reakciju na ubod pčele u očnu jabučicu, ističe kako se nakon većeg broja uboda stječe otpornost. Čak postoje i određene terapije koje se zasnivaju na ubodima pčela. Ivan je posebno fasciniran načinom organizacije pčela. „Iako su toliko sićušna bića, nevjerojatne su. To su zajednice na kojima možemo itekako biti zavidni i puno od njih naučiti.“

DSC01173

S odgovarajućim priborom med se prikuplja s ploča

Nekoliko zanimljivosti o proizvodnji meda:

Stanovnike svake košnice čine:

  • pčela matica – glava kuće
  • izviđačice – pronalaze teren za pašu i dojavljuju ostalima
  • sabiračice – sabiru pelud
  • čuvarice – čuvaju košnice od raznih opasnosti
  • trutovi – oplođuju pčele, a nakon oplodnje ugibaju
  • na vrhuncu sezone u jednoj košnici nalazi se i do 80.000 pčela
  • glavna paša počinje u svibnju – tada nastaje med od bagrema
  • za vrijeme druge paše u lipnju, pčele postaju agresivne (zbog tanina kojeg dobivaju od kestena) pa je mogućnost uboda velika
  • ukoliko je dobra sezona, svaka košnica dnevno može dati i do 3 kilograma meda
 
10 komentara

Objavio dana 14/12/2012 u Uncategorized

 

10 odgovora na “Kako živjeti od košnica

  1. Još malo o medu

    14/12/2012 at 5:34 pm

    Dodao bih još samo par stvari u vezi meda =) Kao prvo, med se ne bi smio otapati na temperaturama većim od 42 stuipnja celzijeva jer tada gubio svoja antibakteriološka svojstva. Druga bitna stvar je da nikada ne koristite metalne žlice za konzumaciju jer to uzrokuje kemijsku reakciju s medom u kojem on također gubi svoja klinička svojstva. I da, kada god jedete med pijte vode. Inače može doć do dehidracije. =)

    http://www.biomed.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=107&Itemid=139&lang=en

     
  2. mayamlinaric

    14/12/2012 at 6:33 pm

    Ovo je super! Još nisam vidjela da netko tako mlad samoinicijativno krene u pčelarstvo. Svaka čast za hrabrost u ovim teškim vremenima krenuti u bilo kakav biznis. Inače nisam upućena u detalje i sve prepreke i sitne poteškoće s kojima se suočavaju profesionalni pčelari, no znam kako nije jednostavno baviti se proizvodnjom meda niti rekreativno, kako bi opskrbio samo jedno domaćinstvo. Imam baku i djeda u Lici i njihov se susjed bavio pčelarstvom, Slično kao i tvoj sugovornik odlučio je jednoga dana kupiti košnice s obzirom da je bio u mirovini, a prekrasna priroda i čista trava podno planine Plješivice naprosto su preklinjale da ih se iskoristi u određene svrhe 😀 Ne znam točno koliko koštaju košnice i koliko kapitala sve skupa treba uložiti, ali sjećam se da su bile velike štete ako se pčele ne bi vratile u košnicu. Uz to treba biti pripravan izdvojiti vrijeme kod skupljanja meda i same njegove proizvodnje. Trud se isplati jer prirodni med je nešto najslađe na ovom svijetu! Bojom i okusom miljama je daleko od kupovnog. Jedino treba biti oprezan kod kupovine domaćih medova ljeti uz cestu jer cijeli dan stoje na visokim temperaturama. I da, susjed mi je pričao o organizaciji pčela u košnici i smatram da bismo kada bi taj sustav mogli unaprijediti i prilagoditi ga ljudskoj vrsti (i kada ljudska ”matica” ne bi bio totalitarni diktator) možda jednom u budućnosti mogli živjeti u prosperitetu i blagostanju.

     
  3. zeljkavuger

    16/12/2012 at 5:12 pm

    svaka čast na pothvatu! lijepo je vidjeti da i u ovim teškim vremenima ljudi imaju hrabrosti pokrenuti neki svoj biznis kojim će moći spojiti ugodno s korisnim. vjerujem da ovaj posao zahtijeva puno strpljenja i muke ali na kraju krajeva isplati se. ponekad zaboravljamo važnost prirode i koliko nam ona može pružiti uz malo uloženog truda. u Hrvatskoj bismo mogli živjeti od vlastite proizvodnje namirnica umjesto da uvozimo sve živo od šibica do mesa. upravo zato mi je drago vidjeti da ima ljudi koji su spremni riskirati i upustiti se u nove izazove. samo tako 😀

     
  4. Antonija Petković

    17/12/2012 at 12:36 pm

    Svaka mu čast. Zanimljivo mi je kako je počeo s ciljem boljeg oprašivanja samo kako bi to napravio u hobija pa onda u posao. Fotke su jako lijepe. 🙂
    Ja sam osobno godinama mrzila med sve dok nisam ostala bez glasa na jednom vikendu u Novom Vinodolskom, tada mi je postarija gospođa uvalila domaći med i spasila stvar. :p
    Fascinantno mi je što se uključuje u zajednicu pčelara, uči na iskustvima drugih i želi otvoriti svoj obrt. Lijepo je vidjeti kako netko tako mlad zna što želi i čini to. A kao književna zanimljivost, veliki ljubitelj pčelarstva je bio sir Arthur Conan Doyle koji je tu karakteristiku dodao i svom najpoznatijem književnom junaku Sherlocku Holmesu. 🙂

     
  5. ipostruzin

    17/12/2012 at 1:08 pm

    Svi volimo med, stoga smatram da je ovakvo ulaganje dosta isplativo, kao i mnoge druge proizvodnje. Nikad nisam imala neke pretjerane informacije o proizvodnji meda, osim onog osnovnog, pa mi je post ultra zanimljiv. Spomenula si i propolis, koji je, iz osobnog iskustva, puno bolji za liječenje grla i kašlja od pravog meda ili bilo kojeg drugog sirupa. A osim upala, dobar je i za virusne bolesti pa čak i za smirivanje upala čireva te za liječenje površinskih opekotina, Isprobano. 😉

     
  6. inesjurkovic

    17/12/2012 at 4:33 pm

    Kako imam problema s grlom i čestim upalama, mama me stalno maltretira da pijem propolis, i iako je okus ne tako divan, moram priznati da me stvarno zna spasiti. Super mi je kako je dečko sam sve istražio, čitao knjige i napredovao. Svaka čast za volju i trud, držim fige da mu se isplati što brže! Odličan post, čitamo se! 🙂

     
  7. radicpetra

    27/12/2012 at 12:30 pm

    Ej D, vidim da se tvoj novinarski stil pisanja prilično ‘izbrusio’. Rečenice su kratke, jasne i ‘u glavu’. 😉 Tema posta je jako zanimljiva, mislim da je dečku ipak trebalo dosta hrabrosti da se upusti u sve to. 10 000 kuna za početno ulaganje mi se ne čini velika svota, ali ipak kad vidim da mu se još ništa nije počelo isplaćivati onda se čovjek zamisli bi li ulazio u to. Pohvalno mi je da se ovaj mladi čovjek odlučio izboriti za svoje mjesto na tržištu, a u konačnici se proizvodnja meda prema njegovim riječima ipak čini isplativa.

    I za kraj, jedna poveznica koja govori koliko su pčele važne a danas ih je zbog klimatskih pormjena sve manje: http://novatv.dnevnik.hr/clanak/provjereno/sokantno-bez-pcela-nema-ni-nas.html

     
  8. matejapotrosko

    28/12/2012 at 7:54 pm

    Zanimljivo i jako mi je drago da se u vrijeme kad nema posla netko odvažio pokrenuti nešto. Ako i neće biti prevelike zarade, bit će na korist svima oko sebe, barem bližnjima. 🙂 Makar ne vjerujem da neće uspjeti jer svi znamo kako se kreću cijene meda, a domaća proizvodnja je uvijek cijenjena. Predlažem mu izlaganje na sajmu domaće hrane u Zagrebu, a ako ima volje neka dođe do Koprivnice na Renesansni festival u 9 mjesecu, taman bi mogao imati dovoljno meda do tad! 🙂 http://www.renesansnifestival.hr/

     
  9. Ilda

    29/12/2012 at 3:35 pm

    Zaista treba imati volje i ljubavi da bi se radio ovakav posao. Prijateljica iz srednje škole upisala je Agronomiju s ciljem da se specijalizira za pčelarstvo i bavi proizvodnjom meda na svojim pašnjacima u Istri. Nakon puno teorije, krenula je i stručna praksa od 3 mjeseca na terenu svaki dan. I ona odustala nakon što je vidjela koliko tu ima fizičkog posla, a puno manje zarade nego što je očekivala. Sad je upisala tečaj grafičkog dizajna, jer joj se uredski posao sviđa puno više od terenskog rada u raznim vremenskim uvjetima. Svima koji se bave pčelarstvom, ratarstvom, stočarstvom i ostalim poljoprivrednim poslovima u hrvatskim uvjetima visokog uvoza i slabe proizvodnje, zaista svaka čast. Nadam se da će vam se trud isplatiti.

     
  10. anjabrknjac

    13/01/2013 at 8:16 pm

    Uistinu poučan i zanimljiv post. Svi mi znamo dobro poznatu usporedbu: marljiv kao pčelica. Tvoj intervju to i potvrđuje. Moram priznati kako je mene strah pčelinjeg uboda i ne volim baš med (osim kad sam stvarno jako bolesna). Ono što najviše konzumiram je propolis. Mnogo puta me spasio od gadne prehlade ili ublažio siptome (evo i detaljnijeg članka koji govori kad nam sve propolis može pomoći http://3mame.com/zdravlje-2/djecje-bolesti-nasa-iskustva/propolis-visenamjenski-prirodni-lijek/ ). Povratak prirodi se sve više prakticira u današnje vrijeme što me veseli 🙂 Pohvala Ivanu na hrabrosti i volji, ali i tebi kao autorici.

     

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

 

Neka Strana Priče

This WordPress.com site is the cat’s pajamas

Piskaranje i piskaralaško prigovaranje.

Blog u službi konvergencije medija.

%d blogeri kao ovaj: